Kastavski vrtić/jaslice - ukradena djetinjstva generacija što dolaze

Problem kupovine jaslica od strane Kastva složen je, pun nelogičnosti i sumnjivih odluka, a moja je dužnost da čitav proces pokušam objasniti javnosti i iznesem zajednički stav kastavske oporbe.

U gradu okruženom šumom, livadama, netaknutom prirodom i povijesnom baštinom vodstvo grada Kastva odlučuje se za vrtić na krovu supermarketa. Umjesto da djeca od najranije dobi svoju svijest počinju otkrivati u zdravom okruženju prirode i mira, okruženi prostorom za igru, prostorom po kojem će se sigurno kretati i započeti svoj put u zdrav život, oni će ugledati parking, aute, zvukove kamiona i zaglušujuću buku prometnice koja prolazi niti 10 metara od terase vrtića, koja je ujedno okovana zidom nalik na ograde stadiona u zemlji visokog rizika, ili izraženog huliganizma. Zar stvarno takvo odrastanje želimo za naše najmlađe?

Nije li ovaj potez zapravo manifest cjelokupnog stanja u državi, u kojoj je bolje izmišljati toplu vodu i prodavati maglu nego logički razmišljati, donositi pametna i napredna rješenja i koristiti prirodne resurse kojih na sreću imamo u izobilju? Objašnjenje ove situacije teško je naći ako ga tražimo u brizi za nove generacije, ako ga tražimo logičkim razmišljanjem, ili zdravim razumom. Možda objašnjenje leži ipak negdje drugdje?

Prije svega treba jasno reći – Gradu Kastvu bili su potrebni vrtićki i jaslički kapaciteti, i kritika ovog konkretnog projekta ne znači protivljenje novim vrtićima i jaslicama, nego upravo suprotno. Želimo i zalažemo se da Grad Kastav GRADI moderne i kvalitetne vrtiće i jaslice za našu djecu. Briga o predškolcima nije luksuz već jedan od samo dva glavna zadatka gradova i općina.

Glavni problem jaslica koje je Grad kupio je upravo taj – grad je kupio, a ne GRADIO. Gradnja je uvijek jeftinija od kupovine, a kao što smo već naveli, radi se o osnovnom zadatku lokalne samouprave, koja mora imati kapacitete i sposobnost da provede gradnju projekta vrtića ili jaslica. Sam čin kupovine je izigravanje zakona, jer su jaslice kupljene bez javnog natječaja. To se opravdava činjenicom da je samo jedan mogući prodavatelj, ukoliko želimo kupiti točno određenu nekretninu koja ima svog vlasnika. No pitanje je zašto bi grad:
1. Odabrao za jaslice lokaciju koja je već bila u gradskom vlasništvu i koju je Grad Kastav sam prodao istom tom investitoru,
2. Obećao investitoru kupiti od njega jednu etažu za potrebe jaslica, prije početka izgradnje objekta, vjerovatno i prije nego što mu je prodao zemljište

Ako gradimo nekretninu potreban je javni natječaj za izvođača radova, a ako pak kupujemo nekretninu potreban je javni natječaj za ponuđača. Na ovaj način, kupivši ciljanu etažu bez natječaja, Grad je izigrao pravila igre - prodao zemljište investitoru, koji je time postao jedini mogući vlasnik i prodavatelj nekretnine koju gradi na tom zemljištu. Naravno za to je bilo potrebno i na neki način tu lokaciju predstaviti kao idealnu za jaslice, što ona sigurno nije, i tu dolazimo do sljedećeg problema.

Najočitiji problem lokacije jaslica je što se nalaze na krovu šoping centra. Takva bi situacija mogla imati logike isključivo u centru velegrada, gdje jednostavno nedostaje prostora i gradi se u vis. Ali kupovati etažu zgrade za boravak i odgoj najranjivije i najmlađe djece, na ruralnom prostoru, sa obiljem gradskog zemljišta, jednostavno nema smisla.
Sama pozicija jaslica na krovu zgrade znači da nema dvorišta i prirode u okolici, i da je potrebno kupovati i dodatne kvadrate za stubišta, liftove i terasu umjesto dvorišta. Činjenica da se radi o krovu supermarketa još pogoršava situaciju, s obzirom da se okruženje jaslica sastoji od parkirališta, automobila i ceste (koja će postajati sve prometnija), dostavnih kamiona, zvukova i mirisa kafića. I sve to se objašnjava uvredom za zdrav razum - roditeljima će djeca i šoping biti usput. Nije li argument kojeg koriste zagovornici ovog projekta - da će roditeljima biti usput ostaviti djecu kad idu u kupovinu – samo još je jedan dokaz sulude logike, očito vođene isključivo privatnim interesima vlasti našeg grada, a možda i vlasnika trgovačkog centra? Ukoliko je tako, to se zove pogodovanje. Takav argument nikada neće zamjeniti djeci dvorište i odrastanje u prirodnom okruženju.

Ako pričamo samo o cijeni, onda možemo sa sigurnošću reći da imamo jedan od skupljih vrtića u državi, a ako uzmemo u obzir i nesrazmjer između uloženog i dobivenog možda i najskuplji.

Financijski to izgleda ovako, Grad se zadužio za 10,8 milijuna kuna uz 2,6 posto kamata na 10 godina. Na uređenje je još utrošeno 1,2 milijun kuna, a treba dodati i PDV od 2,75 milijuna kuna od kojega se Grad ograđuje te kroz rasprave povedene na temu PDV-a samu obvezu plaćanja prebacuje na sam vrtić. Za pretpostaviti je da će trošak PDV-a vrtić ugraditi u cijenu koju plaćaju roditelji. Puna cijena time se drastično mijenja i nikako ne odgovara onome što nam iz Grada prezentiraju kao istinu.

Zar je stvarno moguće da ova vlast pokušava PDV prebaciti na teret roditeljima kroz mjesečnu cijenu po djetetu i time dodatno direktno opteretiti građane koji podižu obitelj u našem gradu? Žalosti nas i činjenica da nakon desetak upita vezanih za način otplate PDV-a odgovor od nadležnih nismo dobili.

Da se ne zaboravi, sve vezano uz ovaj projekt dočekano je uz ovacije koalicijskih vijećnika vladajuće većine i uporno odbijanje svih argumenata i prijedloga oporbe. Alternativne i sigurnije lokacije naravno nisu budile nikakav interes kod ljudi čiji je glavni motiv nama ostao i dalje nepoznat. Znamo da bi cilj trebao biti interes zajednice no nikako ne možemo povezati njihovu nezainteresiranost za raspravu sa ispunjenjem tog cilja. Lokacija u neposrednoj blizini sportske dvorane bila im je neprihvatljiva, a ideja o proglašenju te cijele zone "školsko rekreacijskom" nije bila ni shvaćena. Izgleda da je pre apstraktno zamisliti prostor pun zelenila, sportskih sadržaja, zonu kontroliranog prometa, zonu u kojoj bi mogli objediniti i namiriti sve naše potrebe za predškolskim i školskim kapacitetima. Lokaciju u najvećem naselju Rešetari nisu ni na trenutak uzeli u obzir iako upravo taj dio našega grada nastanjuje najveći broj mladih obitelji. Naravno, nije nam to ništa strano jer u ovome gradu ipak odlučuje jedan čovjek, a njegovi vijećnici samo su mu produžena ruka. No to vijećnike vladajuće koalicije ne čini ništa manje odgovornima, upravo suprotno. U slučaju da se dokaže nezakonitost postupka kupovine, odgovornost za donošenje štetne odluke ne snosi gradonačelnik (koji je čitav posao osmislio i predložio), nego vijeće koje je takvu odluku izglasalo. Na taj način, gradonačelnik ne snosi nikakve posljedice, vijećnici pojedinačno također, već samo i isključivo proračun koji pune svi građani.

P.s.:
Ukoliko se pitate zašto u sklopu vrtića nije i prostor kuhinje, ne brinite. Naime, potrebe svih kastavskih vrtića po tom pitanju zadovoljava hotel Kukuriku. Privatni objekt čije usluge vi plaćate i isti onaj objekt koji se provlači kroz brojne gradske zavrzlame...